.png)
Veliki umjetnik renesanse, Leonardo da Vinči, imao je uzbudljiv život, ali ništa manje zanimljive nisu bile ni dogodovštine sa njegovim djelima. Gubile su se, krali su ih;, ponekad i sjeckale na komade pa ponovo sastavljale, a onda bi se opet odnekud tajanstveno pojavljivale. Do prije nekog vremena vjerovalo se da su mnoge Leonardove slike u Francuskoj. Kako god bilo, neke od slika ovog genijalnog slikara sačuvane su do danas i imale su život prepun pustolovina.
Najbolji je primjer "Sveti Jeronim", danas čuvan u Vatikanu. Slika je pripadala Anđeli Kaufman koja ju je čuvala u Rimu, a posle je, iz nekih razloga, presječena na dva dijela: jedan je neki rimski antikvar upotrijebio da pokrije skrinju, a drugi dio, sa glavom iskoristio je za središte svoje stolice. Tek je kardinal Feš 1820.godine prepoznao i otkupio veći komad, pa su potom protekle godine dok nije nađen i dio sa glavom. I "Mona Lizi" je 1911.godine priprijetio nestanak: ukradena je sa svog mjesta u Luvru. Lopov je odnio sliku skrivajući je ispod kaputa. Pod istragu su dopali čak i slikari Pablo Pikaso, pjesnik Gijom Apoliner. Pravi krivac bio je međutim, Italijan Vinčenco Peruđa koji je uhapšen dvije godine kasnije. Tada je izjavio da je sliku ukrao iz patriotskih razloga, ali je uhvaćen kad je pokušao da je preproda jednom firentinskom trgovcu umjetničkih djela. Nesrećnu sudbinu imali su i crteži na kartonu sa prikazima Svete Ane, Bogorodice, malog isusa i Svetog Jovana, koji se čuvaju u Nacionalnoj galeriji u Londonu, a prije nekoliko godina iz pištolja ih je pogodio neki manijak.
Mnoga djela Leonarda da Vinčija ipak su zauvjek izgubljena. Đorđo Vazari u svojoj knjizi "Životopisi" govori o pripremnom kartonu za "Evu i Adama u zemaljskom raju" nacrtanom za izradu tapiserije namjenjene kralju Portugala. Ali, niti je tapiserija urađena, niti ima traga od kartona. Najvjerovatnije je naslikao i "Zmaja u borbi sa lavom", od čega je ostala samo jedna kopija koja se danas čuva u Galeriji Ufici. Izgubljene su takođe, dva jedina Leonardova ženska akta, "Gola Đokonda" i "Leda". "Ledu je 1700.godine spalila madam Mantenon, budući da je Leda bila pagansko božanstvo. Danas u Rimu, u Galeriji Borgeze, postoji jedna dobra kopija.
Bolju sreću nisu imali ni Leonardovi rukopisi, crteži, altke za rad. Riječ je o bar sto knjiga koje je napisao, a od kojih danas postoji jedva petina. Naime, sve što je napisao pripalo njegovom učeniku Frančesku Melciju. kad je Frančesko umro, njegov sin, Horacije pocijepao je knjigu na djelove i bacio ih u nekoliko sanduka. Jedan dio je prodao, a ostatak dao ljubiteljima umjetnosti. Među njima je bio i Pompeo Leoni. On je uspio da prikupi brojne crteže i zapise koje je odnio u Španiju i pokušao ponovo da sredi Leonardove spise. Na taj način napravio je dvije zbirke. Jedna se danas čuva u Kraljevskoj biblioteci Vindzorskog dvorca u Engleskoj. A od oko 1300 stranica rzličitih formata i zalijepljenih na 402 lista hartije koja je koristila za atlase, napravio je Atlantski kodeks. On se čuvao u Ambrozijanskoj biblioteci u Milanu. Napoleon je 1796.godine osvoji Milano, te je Atlantski kodeks završio u Narodnoj biblioteci Pariza. Kasnije je ponovo vraćen u Milano. Danas se kodeks čuva u jednoj klimatizovanoj prostoriji u podzemlju. Drugi rukopisi koji su preživjeli do danas rasuti su po raznim svjetskim bibliotekama i muzejima.
I slike su rasute po svijetu. Najviše ih je u Parizu, Londonu i Milanu, ali ih ima i u Firenci, Torinu, Rimu, Veneciji, Minhenu, Krakovu. Rukopisi, kao i neka druga umjetnička djela, nisu dostupni javnosti. Na crtežu koji se pojavio u listu "Domenik del Korijere" 10.septembra 1911.godine prikazana je bezočna krađa "Mona Lize", a potom i povratak "Đokonde" na njeno pređašnje mjesto u muzej Luvr 1947.godine., posle završetka Drugog svjetskog rata. Među raznim verzijama i kopijama Đokonde jedna od najtajanstvenijih je "Gola Đokonda". U nekoliko evropskih muzeja nalazi se više kopija koje su radili učenici. Ali nedostaju originali i pripremni crteži. Za druga Leonardova djela koja su izgubljena ostali su bar neki crteži.
