Van Gog bi danas bio veoma bogat čovjek. Ta činjenica zapanjuje, ako se ima u vidu da je on tokom kartkog života bukvalno gladovao. Zašto se stalno to ističe? Taj raskorak između vrijednosti njegovih djela samo četiri godine nakon smrti i tokom njegvog života, prosto zapanjuje. Odan svom unutrašnjem pozivu, prezren od svih, on je stvarao sluki za slikom. Beskompromisno. Možda je ta riječ formula za dosezanje vrhunske umjetnosti.
"Što je neprolazno u onom što je prolazno?"
"Da li biti umjetnik znači - prodavati? Mislio sam da to znači: stalno tražiti, a nikada ne naći potpuno. Mislio sam da to znači suprotno od onoga: "znam, našao sam". Kad kažem našao sam, time mislim: "ja tražim, ja se borim, ja sam dušom i srcem uz to".
"Ljubav je način života; ona je posebna čovjeku da bi osjetio ukus svih stvari na svijetu".
"Da bi bio čovjek, potrebno je da na tebe duhne žena".
"Zašto biste vi željeli da ja patim?"
"Zato što će to napraviti od vas pravog umjetnika. Što više patite treba da ste sve zahvalniji za to. Od toga postaju najbolji slikari. Prazan stomak je bolji od punog, Van Gog, a slomljeno srce je bolje od sreće. Nikada to nemojte zaboraviti. Čovjek koji nikada nije bio nesrećan, nema šta da slika, Van Gog. Sreća je tupava; ona je dobra samo za krave i trgovce. Umjetnici uspijevaju kada pate; ako ste gladni, obeshrabreni i bijedni, budite za to zahvalni. Bog je dobar prema vama. Siromaštvo uništava slabog. Ali ne jakog. Ako siromaštvo može da vas uništi, onda ste slabić i treba da padnete. Čak i kad bih vas smatrao za najvećeg slikara svih vremena! Ako glad i patnje mogu da ubiju čovjeka, onda on nije zaslužio da bude spašen. Jedini umjetnici koji treba da žive na ovom svijetu su oni ljudi koje ni Bog ni Đavo ne mogu ubiti dok ne kažu sve što su htjeli. Kažem vam, bol je jedina potpuna stvar na ovom svijetu".
"Uvijek sam smatrao da kad jedan umjetnik izlaže svoj rad publici, ima pravo da zadrži za sebe unutrašnje borbe svog privatnog života, koje su neposredno i fatalno povezane sa čudnim teškoćama stvaralačkog rada".
"Vincente, ako pokušaša da stigneš suviše rano, samo ćeš ubiti sebe kao umjetnika. Junak dana ne ostaje dugo junak dana. Za umjetnost važi ona stara poslovica: "Dobar glas je važniji od svega". Bolje je da uložiš više truda u ozbiljno učenje nego da se razviješ u vrstu slikara u modi koji će laskati publici".
"Osim toga, to zanimanje imalo je jednu čudnu, specijalnu karakteristiku: bilo je njegovo i ničije više. Nije bio u stanju da govori ili piše o svojim crtežima. Osjećao je u vezi sa njima neku uzdržljivst kakvu ranije nikada nije osjećao: nije podnosio tuđe poglede na svojim radovima. Oni su bili za njega, na neki čudan i nejasan način sveti, iako su možda bili amaterski do najsitnijih detalja".
"Kod svog vjernog Milea našao je Vajsenbrunovu filozofiju izraženu još ubjedljivije: "Nikada ne želim da ugušim patnju, jer baš ona često tjera umjetnike da se izražavaju sto snažnije".
"Umjetnost treba da se bavi apstaktnim stvarima, kao što su boje, crteži, ton. Slikanje mora biti kao muzika, odvojeno od svakidašnjice".
Нема коментара:
Постави коментар