"Ako neko voli cvijet koji je jedini na milionima i milionima zvijezda, to je dovoljno da bude srećan dok ih posmatra. On misli: "Moj cvijet je tamo negdje...". Ali ako ovca pojede cvijet, to je za njega kao da su se, odjednom, sve zvijezde pogasile".
"Vi nimalo ne ličite na moju ružu, vi još niste ništa - reče im on- niko vas nije pripitomio, a ni vi niste nikoga pripitomile. I moja lisica je bila takva kao vi. Bila je samo lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje stvorio svog prijatelja, i ona je sada jedina na svijetu".
"Vi ste lijepe, ali ste prazne - reče im on. Čovjek ne može umrijeti za vas. Svakako, neki obični prolaznik bi povjerovao da vam je moja ruža slična. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno, zato što sam nju zalivao. Što sam je stavljao ispod staklenog zvona. Što sam je zaklanjao od vjetra. Zato što sam nju slušao kako jadikuje, ili se hvali, ili ponekad čak i ćuti. Jer je to moja ruža".
"Samo srcem dobro vidimo. Suština je očima nevidljiva. Upravo zbog vremena koje si posvetio svojoj ruži ona ti je toliko dragocjena. Ljudi su zaboravili tu istinu, ali ti ne treba da je smetneš s uma. Ti zauvjek postaješ odgovoran za ono što pripitomiš. Ti si odgovoran za svoju ružu".
"Ovo što vidimo ovdje samo je ljuska. Najvažnije je ono što se ne vidi".
Нема коментара:
Постави коментар