уторак, 25. мај 2010.

Mali Princ-Antoan de Sent Egziperi



"Ako neko voli cvijet koji je jedini na milionima i milionima zvijezda, to je dovoljno da bude srećan dok ih posmatra. On misli: "Moj cvijet je tamo negdje...". Ali ako ovca pojede cvijet, to je za njega kao da su se, odjednom, sve zvijezde pogasile".




"Vi nimalo ne ličite na moju ružu, vi još niste ništa - reče im on- niko vas nije pripitomio, a ni vi niste nikoga pripitomile. I moja lisica je bila takva kao vi. Bila je samo lisica slična stotinama hiljada drugih. Ali ja sam od nje stvorio svog prijatelja, i ona je sada jedina na svijetu".


"Vi ste lijepe, ali ste prazne - reče im on. Čovjek ne može umrijeti za vas. Svakako, neki obični prolaznik bi povjerovao da vam je moja ruža slična. Ali ona sama značajnija je od svih vas zajedno, zato što sam nju zalivao. Što sam je stavljao ispod staklenog zvona. Što sam je zaklanjao od vjetra. Zato što sam nju slušao kako jadikuje, ili se hvali, ili ponekad čak i ćuti. Jer je to moja ruža".
 



"Samo srcem dobro vidimo. Suština je očima nevidljiva. Upravo zbog vremena koje si posvetio svojoj ruži ona ti je toliko dragocjena. Ljudi su zaboravili tu istinu, ali ti ne treba da je smetneš s uma. Ti zauvjek postaješ odgovoran za ono što pripitomiš. Ti si odgovoran za svoju ružu".

"Ovo što vidimo ovdje samo je ljuska. Najvažnije je ono što se ne vidi".


петак, 21. мај 2010.

Irving Stoun - Žudnja za životom



Van Gog bi danas bio veoma bogat čovjek. Ta činjenica zapanjuje, ako se ima u vidu da je on tokom kartkog života bukvalno gladovao. Zašto se stalno to ističe? Taj raskorak između vrijednosti njegovih djela samo četiri godine nakon smrti i tokom njegvog života, prosto zapanjuje. Odan svom unutrašnjem pozivu, prezren od svih, on je stvarao sluki za slikom. Beskompromisno. Možda je ta riječ formula za dosezanje vrhunske umjetnosti.


"Što je neprolazno u onom što je prolazno?"

"Da li biti umjetnik znači - prodavati? Mislio sam da to znači: stalno tražiti, a nikada ne naći potpuno. Mislio sam da to znači suprotno od onoga: "znam, našao sam". Kad kažem našao sam, time mislim: "ja tražim, ja se borim, ja sam dušom i srcem uz to".

"Ljubav je način života; ona je posebna čovjeku da bi osjetio ukus svih stvari na svijetu".

"Da bi bio čovjek, potrebno je da na tebe duhne žena".





"Zašto biste vi željeli da ja patim?"

"Zato što će to napraviti od vas pravog umjetnika. Što više patite treba da ste sve zahvalniji za to. Od toga postaju najbolji slikari. Prazan stomak je bolji od punog, Van Gog, a slomljeno srce je bolje od sreće. Nikada to nemojte zaboraviti. Čovjek koji nikada nije bio nesrećan, nema šta da slika, Van Gog.  Sreća je tupava; ona je dobra samo za krave i trgovce. Umjetnici uspijevaju kada pate; ako ste gladni, obeshrabreni i bijedni, budite za to zahvalni. Bog je dobar prema vama. Siromaštvo uništava slabog. Ali ne jakog. Ako siromaštvo može da vas uništi, onda ste slabić i treba da padnete. Čak i kad bih vas smatrao za najvećeg slikara svih vremena! Ako glad i patnje mogu da ubiju čovjeka, onda on nije zaslužio da bude spašen. Jedini umjetnici koji treba da žive na ovom svijetu su oni ljudi koje ni Bog ni Đavo ne mogu ubiti dok ne kažu sve što su htjeli. Kažem vam, bol je jedina potpuna stvar na ovom svijetu". 


"Uvijek sam smatrao da kad jedan umjetnik izlaže svoj rad publici, ima pravo da zadrži za sebe unutrašnje borbe svog privatnog života, koje su neposredno i fatalno povezane sa čudnim teškoćama stvaralačkog rada".


"Vincente, ako pokušaša da stigneš suviše rano, samo ćeš ubiti sebe kao umjetnika. Junak dana ne ostaje dugo junak dana. Za umjetnost važi ona stara poslovica: "Dobar glas je važniji od svega". Bolje je da uložiš više truda u ozbiljno učenje nego da se razviješ u vrstu slikara u modi koji će laskati publici".




"Osim toga, to zanimanje imalo je jednu čudnu, specijalnu karakteristiku: bilo je njegovo i ničije više. Nije bio u stanju da govori ili piše o svojim crtežima. Osjećao je u vezi sa njima neku uzdržljivst kakvu ranije nikada nije osjećao: nije podnosio tuđe poglede na svojim radovima. Oni su bili za njega, na neki čudan i nejasan način sveti, iako su možda bili amaterski do najsitnijih detalja".


"Kod svog vjernog Milea našao je Vajsenbrunovu filozofiju izraženu još ubjedljivije: "Nikada ne želim da ugušim patnju, jer baš ona često tjera umjetnike da se izražavaju sto snažnije".


"Umjetnost treba da se bavi apstaktnim stvarima, kao što su boje, crteži, ton. Slikanje mora biti kao muzika, odvojeno od svakidašnjice".



среда, 19. мај 2010.

O umjetnosti



"Skrivena harmonija bolja je od očigledne". Aleksander Ponp

"Umijetnost nas privlači samo ukoliko probudi ono najintimnije u nama". Žan Lik - Godar

"Ne pregovarajte sa umjetnicima". Ludvig van Betoven


"Umijetnost nije studija o stvarnosti, već je traganje za potpunom istinom". Žorž Sand

"Umjetnikov zadatak je da pošalje svijetlost u ljudsko srce". Robert Aleksander Šuman

"Umjetnost briše sa duše prašinu svakodnevnog života". Pablo Pikaso




"Kad ocjenjujem neko umjetničko djelo, odnesem ga i stavim pored nečega što je Bog stvorio, pored drveta ili cvijeta. Ako je neskladno, znači da nije umjetnost". Mark Šagal

"I sa jabukom mogu da zapanjim svijet". Pol Sezan




Muzej Luvr, jedan je od najvećijh i najpoznatijih muzeja na svijetu. Zgrada muzeja, bivša kraljevska palata nalazi se u centru Pariza. Dio kraljevske palate Luvra je prvi put kao muzej otvoren 1793. godine, za vrijeme Francuske revolucije.U njemu se nalazi 65,300 umijetničkih djela, a procjenjuje se da bi posjetiocima trebalo pet nedjelja da bi na odgovarajući način mogli vidjeti sva djela.


Izgradnja palate Luvr započeta je 1204. godine, a prerađivan i dograđivan je sve do 1848. godine.  Luvr je bio dvor, a krajem XVII vijeka zamenjuje ga Versaj,  dok se Luvr pretvara u muzej. Dvorac je nekadašnja rezidencija francuskih kraljeva, a mnogi vladari su ga tokom narednih vjekova dograđivali i mijenjali, naročito za vrijeme vladavine Luja XIV. Na Luvru je radilo više značajnih arhitekata (Lesko, Di Serso, Lemersje, Le Vo, Pero, Viskonti, Gužon i dr.).


Ovaj muzej sadrži jednu od najbogatijih umijetničkih zbirki na svijetu. Vrlo bogate muzejske kolekcije podijeljene su na 6 odijeljaka: egipatski, orijentalni, grčki i rimski antikviteti, slike, skulpture, umijetnički predmeti. Sam Luvr ima 3 krila: Rišelje, Viši i Denon. 


уторак, 18. мај 2010.

Pablo Neruda


NE BUDI DALEKO OD MENE

 

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,

jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug

i čekat ću te na nekoj stanici

kad negdje daleko usnu valovi.

Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,

u tom času, spoje se kapi nesanice

i mozda će sav dim što traži svoju kuću

doći da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,

jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:

ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,

jer u tom otići ćeš tako daleko

da ću obići zemlju ispitujući

hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.




DIVNO JE LJUBAVI ZNATI

 

Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noći,

nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena

dok rasplićem svoje brige

kao mreže zapletene.

Odsutno, tvoje srce plovi snovima,

ali tijelo ti diše tako napušteno,

tražeći me uzalud, dopunjujući moj san

kao biljka što se udvostručuje u sjeni.

Uspravna, bit ćeš druga što će živjeti sjutra,

ali od onih granica izgubljenih noći,

od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo

nešto ostaje i vodi nas sijvetlu života

kao da je pečat sjene obilježio

vatrom svoja tajnovita stvorenja.


NOĆU

 

Noću, ljubljena, veži svoje srce za moje

I neka zajedno u snu razbiju tmine

Kao dvostruki bubanj, boreći se u šumi

Protiv gustoga zida okupanog lišća.

Prolazu noćni, crna žeravo sna

Što hvataš niti zemaljskoga grozđa

Tačnosću nekog neredovita voza

Što sjene i kamenje hladno za sobom vuče neprestano.

Zato me ljubavi, veži za čisti pokret,

Za postojanost što kuca u tvojim grudima

Krilima nekog labuda ispod vode,

Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba

Naš san odgovorio jednim jedinim ključem

I samo jednim vratima koje zatvori tama.  





OVE NOĆI

 

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda,

trepere modre zvijezde u daljini".

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.

U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.

Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.

Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.

Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.

Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.

I stih pada na dušu kao rosa na livadu.

Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.

Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.

I to je sve.U daljini neko pjeva. U daljini.

Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti moj je pogled traži.

Moje srce je traži, a ona nije uz mene.

Ista noć odijeva bijelinom ista stabla.

Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.

Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.

Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,

moja je duša nespokojna što ju je izgubila.

Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,

i ovi stihovi poslednji koje za nju pišem. 


Pablo Neruda, Poema 20:


недеља, 16. мај 2010.

Žak Prever



Žak Prever – Vrt


Hiljade i hiljade godina

Neće biti dovoljno

Da iskažu

Onaj tren vječnosti

Kad si me poljubila

Kad sam te pljubio

Onoga svijetlog jutra

U parku Monsuri u Parizu

Na zemlji

Koja se zvijezde računa.



Ta ljubav – Žak Prever


Ta ljubav

Tako silovita

Tako krhka

Tako nježna

Tako očajna

Ta ljubav

Lijepa kao dan

Loša kao vrijeme

Kad je vrijeme loše

Tako istinita

Tako lijepa

Tako srećna

I radosna

I tako sirota

Što drhti od straha kao dijete u mraku

Tako sigurna u sebe

Kao spokojan čovjek usred gluve noći

Ta ljubav što je plašila druge

Tjerala ih da govore

Tjerala ih da blijede

Ta ljubav uhođena

Jer smo je uhodili

Gonjena ranjena gažena dotučena poreknuta zaboravljena

Jer smo je gonili ranili gazili dotukli porekli zaboravili

Cijela ta ljubav

Toliko živa

I suncem okupana

To je moja ljubav

Tvoja

Nekoga koga nema više

To nešto uvijek novo

A što se ipak promijenilo nije

Istinito kao biljka

Drhtavo kao ptica

Vrelo i živo kao ljeto

Mi oboje možemo

Otići i doći

Zaboraviti

I nastaviti san

Probuditi se patiti ostariti

Zaspati opet

Sanjati smrt

Probuditi se radovati se i smejati

Podmladiti se

Ljubav nam staje tu

Tvrdoglava kao mazga

Živa kao želja živa

Surova kao sjećanje

Glupa kao kajanje

Nježna kao uspomena

Hladna kao mermer

Lijepa kao dan

Slabašna kao dan

Gleda nas i smiješi nam se

I govori nam bez riječi

Slušam je drhteći

I molim je

Zbog tebe

Zbog mene

Preklinjem je

Zbog tebe mene i svih koji se vole

I koji su se voljeli nekada

Zovem je

Zbog tebe zbog mene i svih drugih

Koje i ne znam

Ostani tu

Gde jesi

Tug de si bila

Ostani tu

Ne miči se

Ne idi

Mi voljeni

Zaboravismo te

Ali ti ne zaboravi nas

Jedino smo tebe na svijetu imali

Ne dozvoli da postanemo hladni

Dalje stalno dalje

Bilo gdje

Javi nam se

Kada sve prođe na rubu čestara

U šumi sjećanja

Izroni odjednom

Pruži nam ruku

I spasi nas.





Žak Prever – Šansona


Koji je danas dan

Danas je vaki dan

Draga

Danas smo cio život

Ljubavi

Volimo se i živimo

Živimo i volimo se

I ne znamo šta je to život

I ne znamo šta su to dani

I ne znamo šta je to ljubav.