Fredi Mejkjuri bio je član Umjetničkog koledža i čitavim srcem zagrizao talas rokenrola i ludila koje je zahvatilo prestonicu nekadašnje Imperije. Obožavao je melodičnost Bitlsa i ostalih grupa prve bit generacije, ali, aiko ne pretjerano oduševljen bluz eksplozijom koja je potresla London u drugoj polovini decenije, našao je svog idola u jednom od predvodnika novog talasa Džimija Hendriksa. Koliko svojom muzikom, još više izgledom i ponašanjem, Hendriks je Frediju pokazao da rokenrol može biti veličanstven umjetnički oblik koji na sceni stvara priče i slike veće od života.
Tražeći saputnike za pustolovinu ka ostvarivanju sopstvene vizije, Fredi se osvrnuo po komšiliku i sudario sa mladom grupom "Smile". Gitarista u grupi bio je Brajan Mel, bubnjar Rodžer Tejlor, basista i pjevač Tim Stafel. "Smile" postaje Queen. Put do uspjeha nije bio jednostavan za Queen. Ono što ih je odmah izdvojilo bio je neobičan Fredijev glas, njegovo pjevanje imalo je čudan naglašeni vibrato koji je slušaocima zvučao nadražujuće.
Queen svira turneju za turnejom, kao predgrupa većim sastavima. Izdali su prvi album "Queen I" koji se pojavio 1973.godine, a ubrzo i drugi "Queen II", koji je prošao slabo, kao i prvi. Na trećem albumu "Sheer herat atack" našla se i pjesma "Killer Queen" koja je uspjela da vine ovu grupu na vrhove top lista. Poslije uspjeha prethodnog albuma, Queen su sada bili u studiju sa punim povjrenjem svoje diskografske kuće i uz producenta Roja Tomasa Bejkera predali se danonoćnom poslu na stvaranju pjesama koje će činiti ploču nazvanu po filmu braće Marks "Night at the opera". U vrijeme kada je rok scena bila puna muzičara koji su mrtvi ozbiljni i iscijepanom džinsu, leđa okrenutih publici, sebe doživljavali kao savremena otelotvorenja Betovena, Baha, Paganinija, Fredi Merkjuri unio je u rokenrol dah Verdijeve pučke opere nezaboravnih melodija, naglašenih emocija i sjajnih kostima. I pored uvodne pjesme "Death on two legs", glavni komad albuma bila je numera "Bohemian rhapsody".
Posle prvog malog rata sa šefovima "EMI" kojima nije bilo jasno kako ova šestominutna mini opera može biti hit singl, "Bohemian rhapsody" počela je svoj javni život. Posebna priča bio je snimljen video spot jer je pjesmu bilo nemoguće uživo reprodukovati u TV programima. Zasnovana na fotografiji sa drugog albuma "Queen II", za koju je inspiracija bio portret Marlen Ditrih, ovaj video rad postavio je nove standarde i započeo običaj koji će tokom godina prerasti u obavezan dio muzičke industrije. Moć zvučnog i vizuelnog udarca koji je "Bohemian rhapsody" zadala muzičkoj sceni trenutka, učinila je da mnogi kritičari, zanemare tekst ove pjesme. Iz današnjeg ugla gledano zagonetni sklop riječi djeluje mnogo više kao bolna lična igra asocijacija zasnovana koliko na tragičnoj sudbini Fredijeve porodice i naroda.
Queen su poslije uspjeha "rapsodije" nastavili da zasipaju publiku iz svog nepresušnog izvora hitova, što je najbolje pokazao veličanstveni "Live aid" 1985.godine gdje su bili ubjedljivo najbolji. Fredijeva smrt lišila je svijet jednog od najubjedljivijih vladara pozornice čiji je stav bio daleko od "Džegerovskog" zavodljivog plesa. Ipak, njegova karijera kao da se nastavlja,ne samo kroz posthumna izdanja ili video prikazivanja tokom povratničkih koncerata koje Mej i Tejlor uz pomoć pjevača Pola Rodžersa održavaju širom svijeta.
Pjesma "Bohemin Rhapsody":
<3 them.
ОдговориИзбриши