Novoosnovani sastav dobio je prve tezge zahvajujući vatrenoj podršci najboljih prijatelja sa fakulteta, koji su prateći ih na nastupima, vlasnicima klubova stvarali utisak da će momci privući dosta publike. Vremenom za taj utisak nije bila potrebna prevara i "The Doors" su postali stalni bend u jednom od kultnih prostora Los Anđelesa - "Whiskey A-Go-Go". 1966.godine oni su sklopili ugovor sa "Elektrom" koja je u januaru 1967.godine objavila njihov prvi album nazvan "The Doors". "The Doors" je ponudio nečuven spoj roka, bluza, klasične muzike, a sve to podupirući kinematografski snažnu poeziju Džima Morisona koju je on prenosio svojim sonornim baritonom. Kada se na jednom albumu , jedna pored druge nađu obrade "Alabama Song" i bluz klasika "Back Door Man" svima je bilo jasno da je pop muzika šezdesetih nepovratno izgubila nevinost.
Ironija sudbine htjela je da se iz ove stvaralačke bujice najprije rodi pjesma sa kojom Džim Morison nije imao mnogo veze. Najmlađi član grupe Robi Krajger poigravao se sa harmonijama koje je savladao slušajući kompoziciju "My favourite things" u izvođenju legendarnog džez saksofoniste Džona Koltrejna, čovjeka ogromnog uticaja na tadašnju američku rok scenu. Inače, "My favourite things" originalno je napisana za mjuzikl na Brodveju "Sound of music". Robi je naoružan novim harmonskim vidicima krenuo u pisanje pjesme o jednom od osnovnih elemenata (vatri), ali je zastao u nenadmašno naivnoj izjavi kojoj čak ni Morisonovi poetski zahvati u drugoj strofi nisu oduzeli privlačnost. "Light my fire" postala je udarni hit prvog albuma "The Doors".
Kad su nstupili u najgledanijem TV programu "Ed Saliven Šou", Morisonu je bilo naređeno da promjeni tekst kako riječ "higher" ne bi nekoga možda podsjetila na korišćenje narkotika. Iako su takve promjene u ovoj porodičnoj emisiji bile uobičajene, Morison je prkosno sasuo originalni tekst Americi u lice. "The Doors" su zauvjek bili skinuti sa Salivenovog spiska, ali to više nije moglo da ugrozi njihovu karijeru. Većina Morisonovih sljedbenika plaćala je kartu da vidi simbol svoga vremena i čuje pjesmu koju je on počeo da mrzi "Light my fire". Morison je prvu stranu medalje pokušavao da pospješi varenjem zastašujućih količina psihostimulativnih sredstava, istovremeno se trudeći da drugu stranu utopi alkoholom. Tako se pretvarao u nepouzdanu, nastabilnu ličnost za koju se nikada nije zanlo šta će na sceni da uradi. U martu 1969.godine u Majamiju je zatvoren zbog razgolićavanja tokom koncerta. Poslednja pjesma koju je ped svojom publikom otpjevao bila je upravo "Light my fire".
Džim Morison umro je 3.jula 1971.godine od posljedica srčanog udara. Do današnjih dana sumnja se da je Morison ustvari iscenirao sopstvenu smrt i sklonio se daleko od znatiželjnih pogleda koji ga nisu ostavljali na miru. I pored toga, grob Morisona na pariskom groblju Per Lašez zvanično je četvrta najposjećenija turistička privlačnost ovog grada. Ili, možda, svi ti hodočasnici vjeruju šaljivdžiji koji preko Interneta šalje poruku sa potpisom "Modžo": " Još sam živ, i još u Parizu, nađite me ako možete!"
Pjesma "Light my fire".
Нема коментара:
Постави коментар