Pablo Pikaso, slikar, vajar, keramičar, pjesnik, borac za mir, stvorio je djela koja su preokrenula tok slikarstva i vajarstva u 20.vijeku. U umjetničku prestonicu Pariz stigao je prvih godina 20-og vijeka iz rodne Malage u Španiji. Snagom neuništive životnosti i dara, okupljao je oko sebe izuzetne ličnosti, mahom pjesnike i pisce kao što su: Apoliner, Kokto, Matis, Brak i drugi. Najsmjeliji, i po posljedicama najdalekosežniji novi put u umjetnosti, koji je stvorio Pikaso, bio je kubizam. Najavila ga je slika "Goođice iz Avinjona". Pikasovo ime preraslo je u simbol moderne umjetnosti.
Dvadest šestog aprila 1937.godine, u jeku Španskog građanskog rata, njemački avioni sravnili su sa zemljom baskijski grad Gerniku na sjeveroistoku Španije. Užasnut onim što se dogodili, Pikaso je odmah počeo rad na slici koju će, kada je mjesec dana kasnije dovršio, po gradu nazvati "Gernika". Ovo remek djelo izraz je umjetnikove duboke vjere u pravo na slobodu i saosjećanje koje je oduvjek imao za žrtve nasilja. Uprkos nazivu, "Gernika" nije vjeran prikaz stvarnog događaja. Izostavljanjem pojedinosti koje bi je dovele u vezu sa zlosrećnim baskijskim gradom, Pikaso je značenje ove slike uzdigao do opšte osude ludila rata. "Gernika" je nastala u ateljeu u ulici Granz-Ogisten u Parizu. Na slici dominiraju životinje - konj i bik koje imaju opšte značenje: to su znamenja nasilja i patnje. Samo tri boje su zastupljene na slici: crna, bijela i siva. One su poslužile Pikasu da dočara atmosferu mraka i smrti. I ljudi i životinje imaju otvorena usta iz kojih se prolama krik sveopšteg užasa.
Na specifičan način Pikaso je slikao žene. Ove slike su plod njegovog promišljanja o mogućim načinima prikazivanja ljudskog lika. Ta djela počivaju na saznanjima do kojih su umjetnika dovela dva pravca istraživanja: kubističko razlaganje oblika posmatranih iz više uglova i dječiji crteži kojima je svojstvena velika sloboda. Na slici "Tuga" prikazano je jadom izobličeno lice žene koje kao da je nastalo od djelova lica koji su najprije rastavljeni, pa ponovo sklopljeni u cjelinu.
Najpoznatija slika "Gospođice iz Avinjona" prikazuje šest ženskih aktova koja su postavljena duž dijagonale koja se kreće od šake u gornjem lijevom uglu slike, a završava sa tijelom u čučećem stavu u donjem desnom uglu platna. Raspored figura, a naročito način na koji je umjetnik obradio glave, ističu podjelu slike na tri uspravna dijela. Prvi odgovara aktu na lijevoj strani platna, drugi dvijema ženama lica oktenutih ka posmatraču, treći dvijema figurama na desnoj strani.
U toku razvoja svoje umjetničke karijere Pikaso je zapamćen i po takozvanom "plavom periodu". Pune tri godine, od 1901. do 1904. godine, na njegovim slikama preovlađuju tonovi jedne boje, plave. U to doba umjetnik nalazi teme u promašenim životima ljudi sa dna društva: siromaha, bolesnika i prosjaka. Pikaso nam ih dočarava tonovima hladnoplave boje noći. Njihovo očajanje do te mjere je sveobuhvatno, da prerasta u metaforu sveopšte beznadežnosti ljudskog postojanja.
Slike iz plavog perioda:
"Autoportret u kaputu", 1901. godina, (Pikasov muzej, Pariz).
"Celestina", 1904.godina, (Pikasov muzej, Pariz).
Pablo Pikaso je stvaralac koji je iz temelja preokrenuo važeća shvatanja i mjerila u umjetnosti. Istovremeno, on je oduvjek sa velikom pažnjom proučavao djela starih majstora izvlačeći iz njih pouke koje je unosio u sopstvena istraživanja i saznanja. U prvo vrijeme zanimanje za klasične velikane bilo je vezano za umjetnički postupak. I kada ih je bilo, tuđi uticaj doživljavali su na Pikasovim platnima čudesne preobaržaje.
Pikaso je stvarao sa lakoćom, laganim potezima četkice nastajala su najbolja djela svih vremena. Ovdje se mogu vidjeti ti tanani potezi koji su stvarali remek djela.
meni je najbolja ona slika gdje djecak stoji kraj neke stolice, a poyadina je cini mi se skroz prazna- ne znam kako se zove ali mogla si je dodat ovdje.
ОдговориИзбриши