уторак, 25. мај 2010.
Mali Princ-Antoan de Sent Egziperi
петак, 21. мај 2010.
Irving Stoun - Žudnja za životom
среда, 19. мај 2010.
O umjetnosti
уторак, 18. мај 2010.
Pablo Neruda
NE BUDI DALEKO OD MENE
Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i mozda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.
DIVNO JE LJUBAVI ZNATI
Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noći,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplićem svoje brige
kao mreže zapletene.
Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti diše tako napušteno,
tražeći me uzalud, dopunjujući moj san
kao biljka što se udvostručuje u sjeni.
Uspravna, bit ćeš druga što će živjeti sjutra,
ali od onih granica izgubljenih noći,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo
nešto ostaje i vodi nas sijvetlu života
kao da je pečat sjene obilježio
vatrom svoja tajnovita stvorenja.
NOĆU
Noću, ljubljena, veži svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreći se u šumi
Protiv gustoga zida okupanog lišća.
Prolazu noćni, crna žeravo sna
Što hvataš niti zemaljskoga grozđa
Tačnosću nekog neredovita voza
Što sjene i kamenje hladno za sobom vuče neprestano.
Zato me ljubavi, veži za čisti pokret,
Za postojanost što kuca u tvojim grudima
Krilima nekog labuda ispod vode,
Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba
Naš san odgovorio jednim jedinim ključem
I samo jednim vratima koje zatvori tama.
OVE NOĆI
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati na primjer: "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini".
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio.
Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati.
Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene.
I to je sve.U daljini neko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je želi približiti moj je pogled traži.
Moje srce je traži, a ona nije uz mene.
Ista noć odijeva bijelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo poslednja bol koju mi ona zadaje,
i ovi stihovi poslednji koje za nju pišem.
Pablo Neruda, Poema 20:
недеља, 16. мај 2010.
Žak Prever
Žak Prever – Vrt
Hiljade i hiljade godina
Neće biti dovoljno
Da iskažu
Onaj tren vječnosti
Kad si me poljubila
Kad sam te pljubio
Onoga svijetlog jutra
U parku Monsuri u Parizu
Na zemlji
Koja se zvijezde računa.
Ta ljubav – Žak Prever
Ta ljubav
Tako silovita
Tako krhka
Tako nježna
Tako očajna
Ta ljubav
Lijepa kao dan
Loša kao vrijeme
Kad je vrijeme loše
Tako istinita
Tako lijepa
Tako srećna
I radosna
I tako sirota
Što drhti od straha kao dijete u mraku
Tako sigurna u sebe
Kao spokojan čovjek usred gluve noći
Ta ljubav što je plašila druge
Tjerala ih da govore
Tjerala ih da blijede
Ta ljubav uhođena
Jer smo je uhodili
Gonjena ranjena gažena dotučena poreknuta zaboravljena
Jer smo je gonili ranili gazili dotukli porekli zaboravili
Cijela ta ljubav
Toliko živa
I suncem okupana
To je moja ljubav
Tvoja
Nekoga koga nema više
To nešto uvijek novo
A što se ipak promijenilo nije
Istinito kao biljka
Drhtavo kao ptica
Vrelo i živo kao ljeto
Mi oboje možemo
Otići i doći
Zaboraviti
I nastaviti san
Probuditi se patiti ostariti
Zaspati opet
Sanjati smrt
Probuditi se radovati se i smejati
Podmladiti se
Ljubav nam staje tu
Tvrdoglava kao mazga
Živa kao želja živa
Surova kao sjećanje
Glupa kao kajanje
Nježna kao uspomena
Hladna kao mermer
Lijepa kao dan
Slabašna kao dan
Gleda nas i smiješi nam se
I govori nam bez riječi
Slušam je drhteći
I molim je
Zbog tebe
Zbog mene
Preklinjem je
Zbog tebe mene i svih koji se vole
I koji su se voljeli nekada
Zovem je
Zbog tebe zbog mene i svih drugih
Koje i ne znam
Ostani tu
Gde jesi
Tug de si bila
Ostani tu
Ne miči se
Ne idi
Mi voljeni
Zaboravismo te
Ali ti ne zaboravi nas
Jedino smo tebe na svijetu imali
Ne dozvoli da postanemo hladni
Dalje stalno dalje
Bilo gdje
Javi nam se
Kada sve prođe na rubu čestara
U šumi sjećanja
Izroni odjednom
Pruži nam ruku
I spasi nas.
Koji je danas dan
Danas je vaki dan
Draga
Danas smo cio život
Ljubavi
Volimo se i živimo
Živimo i volimo se
I ne znamo šta je to život
I ne znamo šta su to dani
I ne znamo šta je to ljubav.