Zanimljivi grafiti

Grafiti o politici:

 

Zašto da sav teret

padne na policiju?

Naoružajte narod!

 Svi smo u istom čamcu

samo jedni veslaju

a drugi pecaju!

 Nazadujemo,

ali smo bar na čelu!

 Proleteri svih zemalja,

uozbiljite se!

Vlada je vrlo lukava-

podigne cijenu alkohola,

a onda toliko zabrlja stvari

da moraš još više da piješ!

Razni grafiti:

Nikad ne pijem,

osim kad sam sam

ili u društvu!

 Ko ne podnosi piće-

ima da podnosi stvarnost!

 Kad porastem hoću da budem

Vatrogasni auto - piše na fići!

Kad bi ljudski mozak bio toliko prost

da sve može shvatiti

bili bismo toliko glupi

da ništa ne bismo shvatili!

 Mislim – znači da foliram!

 Mislim da mislim –

znači da mislim!

 Mislim da postojim –

znači da postojim

tako bar mislim!

 Blago onima kojima sudi istorija –

ne sudi im redovni sud!

 Amerika je bila pronađena

i prije Kolumba,

ali se on time prvi pohvalio!

(Dotle se stvar zataškavala)

 Vodi ljubav, a ne rat –

                                Jeftinije je!

 Čovjek se na sve navikne

  Osim Nišlija na padeži!

 Pažnja Radioaktivnost - 

 Slušam radio!

Grafiti o ličnostima i grafiti savjeti

Grafiti o ličnostima:

Edip je prvi premostio jaz između generacija!

Odmah se vraćam - Godo!

Agata Kristi je mrtva! -  Ko je to učinio?

Pepeljuga se udala radi love!

Adam je sreo Evu i okrenuo list!

Jedina osoba koja je petkom obavljala sav posao

bio je Robinzon Kruso!

 Isak Njutn je računao na prste!

 Ajnštajn je relativno o-kej!

“Vrati se kući Edipe

Sve ti je oprošteno”

Voli te mama!

        “Sam preko mene mrtvog”! - Tata!

Gafiti savjeti:

 

Nikad ne odlaži za sjutra

ono što možeš uraditi prekosjutra!

 Samo ti budi glup – to ne boli!

 Povuci se u sebe, i ostani tamo!

Niko nije nekoristan -

uvjek može da se iskoristi

bar kao loš primjer!

 Za duševni bol

jedini lijek je

fizički bol!

 Stavi mozak u brzinu

prije nego što pokreneš usta!

 Pomozite policiji –

pretucite sami sebe!

 Umri mlad –

budi lijep leš!

 Bolje čitaj između redova –

to manje zamara oči!

 Budi lukav –

ostani glup!

Grafiti

Grafiti su nastali u šezdesetim godinama u Filadelfiji. Grafiti predstavljaju slanje poruke na javnim površinama, u pisanoj ili likovnoj formi. Riječ grafiti je nastala od italijanske riječi "graffito" što znači škrabati, a korijen vuče od stare grčke riječi "graphein" koja znači pisati.

Grafiti se mogu pisati samostalno ali nije neuobičajeno da se pišu u klanu („krew“). Black book (crna knjiga) sadrži skice crtača grafita ponekad i fotografije završenih djela (piece skraćeno od masterpiece - umijetničko djelo) i čuva se od policije jer se može upotrijebiti kao dokaz na sudu. Stilovi su različiti, npr. Wild (divlji stil), Old school (stara škola), Anti itd. Postoji više formi grafita. Najjednostavniji je TAG koji predstavlja stilizovani potpis. Zatim slijedi BOMBA grafit u dvije boje koji se radi brzo najčešće na zabranjenim mjestima i na kraju PIECE, grafit koji sadrži prelaze boja, efekte, slike.

Žargon grafita:

End to end (E2E) - grafit od početka do kraja zida, vagona;

Top to botom - grafit od poda do vrha vagona ili zida;

Toy - početnik i crtač bez vještine;

Biter - onaj ko krade ideje;

Whole car - grafit preko cijelog vagona (uključujući i prozore);

Outline - linija oko slova;

Fill - boja slova;

Crossing - prelaženje jednog grafita preko drugog, smatra se uvredom;

Plakati

Smatra se da su prvi plakati nađeni čak u staroegipatskim ruševinama. To nisu bili plakati ispisani na papirusu, već oslikani zidovi, ali im je svrha zapravo bila ista. Kada je u rimskom Koloseumu trebalo da se desi važan događaj ili priredba, širom drevnog grada isticani su brojni plakati. Čak je u 15. vijeku počela da se primjenjuje štamparska tehnika, razna obaviještenja mogla su znatno lakše da se umnožavaju. Savremeni plakati kakve danas znamo nastao je kada je pronađena litografija, odnosno 1796. godine.  Stvorena je mogućnost dodavanja boja i slika štamparskom slogu.

Život u nekoliko slika

Robert Zimmerman, rođen je 24. maja 1941. godine u Dulutu, u saveznoj američkoj državi Minesota. Tokom godina odrastanja dječaka, koga su svi zvali Bobi, zahvatila je eksplozija posleratne popularne kulture - bunt filmskog herojia Džejmasa Dina i prvih muzičkih idola Badija Holija, Litl Ričarda i Elvisa Prislija. Ipak, ključni uticaj na njegov put imalo je upoznavanje sa radom legendarnog američkog putujućeg trubadura Vudija Gatrija. Robert Zimmerman zauvjek je ostao zaboravljen u Minesoti, a u njegovom tijelu u Njujork se preselio ambiciozni čovjek koji je sebe prozvao Bob Dilan. Početkom šezdesetih Bob Dilan je našao svoj autorski izraz koji ga je u uzburkanoj Americi, opterećenoj rasnim sukobima i spoljnopolitičkim napetostima na ivici nuklearne katastrofe, uzdigao do mjesta "savijesti generacije" i predvodnika protesta protiv nepravdi i zla.

Ali, Bob Dilan, nikada nije pristajao da ono što drugi očekuju od njega određuje šta će sledeće da radi. Njegove pjesme postajale su sve ličnije, a kada je akustičnu gitaru zamijenio električnom i okupio oko sebe "The Band", iz publike, na koncertima, čulo se mnogo negodovanja. Dilan je stoički progutao gorku pilulu ubijeđen u vrijednost onoga što je stvorio. Ipak, u tom trenutku kada je revolucionarno raspoloženje javnosti željno iščekivalo svaki njegov novi potez, Dilan je pokušao da se sklono od svega i posveti svojoj porodici. U autobiografiji "The Chronicals" on kaže kako je u vrijeme dok su oko njegove kuće obigravali ljudi najrazličitijih ambicija, on je sanjao o životu u anonimnosti i zaposlenju "od 9 do 5".

Međutim, bujica sjajnih pjesama nije presahnula. I kada su našminkane osamdesete prijetile da će od ikone jednog vremena napraviti tužnu samoparodiju koju će digitalna era najviše pamtiti po nastupu na koncertu "Live aid" u Filadelfji, Dilan je našao snage  da krajem te decenije albumima "Oh Mercy" i "Time Out Of Mind" ponovo zauzme mjesto jednog od vodećih zvijezda.

Danas je Bob Dilan opštepriznati dio svjetske kulturne baštine, ali i čovijek koji ne odustaje od rokenrol života gurajući svoju "Beskrajnu turneju" iz grada u grad, nikada ne izvodeći svoje pjesme na isti način. Tako pjesme ostaju svježe, a njihov autor zauvjek mlad.

O baletu

U istoriji baleta prihvaćeno je da se prvom baletskom predstavom smatra "Kraljičin komični balet", izveden 1581. godine u Parizu.  Autor Baltazar de Božoaje prvi put je u ovom djelu povezao muziku, teks i igru u jedinstvenu radnju. Predstava je trajala pet i po sati.

Grčka boginja plesa zvala se Terpsihora. Bila je jedna od devet muza, boginja umjetnosti, ćerka vrhovnog boga Zevsa i boginje pamćenja Mnemozine. Satatue svih muza nalaze se u Dvorani muza u Vatikanskom muzeju u Rimu.

U starom Rimu rob je, zahvaljujući igračkom daru, mogao da dobije slobodu, a u Vizantiji je igračica mogla da dospije i do carskog prestola, kao carica Teodora koja se udala za cara Justijana u 6. vijeku.

Orkestrika je bila vještina plesanja kod satarih  Grka. Orhezografije su kasnije bili zapisi s upustvima i pravilima za igru koja danas nazivamo koreografijom.

U 18. vijeku u Italiji ženske uloge u baletima izvodili su muškarci. Prilikom okreta otkrivali su crne pantalone, obavezne za igrače, što je stvaralo komičan utisak u kombinaciji sa ženskim dekolteom, perikom i kratkom suknjom.

Mari Sale prva je preobrazila ženski kostim za ples. Odbacila je odjeću iz svakodnevnog života u kojoj se do tada igralo, obukla laku haljinu poput antičke toge, skinula periku i raspustila kosu. Nastupila je u baletu "Pigmalion". Potpuna revolucija scenskog nastupa izvršena je u 20. vijeku i izvršila je Isidora Dankan.

Marta Grejem, američka balerina osnovala je sopstvenu trupu za koju je radila koreografije i veoma ženstvene kostime. Poslednji balet postavila je u devedesetoj godini.

Moderni balet "Radio and Juliet":

Niki de Saint Phalle

Niki je rođena kao Katrin Mari Anje Fal de Sen Fal u porodici bogatog bankara 1930. godine u Parizu. Umrla je 2002. godine od oštećenja pluća koje je izazvao pleksiglas, materijal sa kojim je radila. Živjela je u Francuskoj, Americi i Španiji i mnogo putovala.

Počela je da slika 1953. godine dok je još ležala u psihijatrijskoj bolnici u Nici posle sloma živaca. Ono što je u početku bilo lijek, postalo je životni poziv. Pored slika i skulptura radila je scenografiju i kostime za pozorišne predstave, bila je producent i reditelj, glumila u četiri filma, napisala i ilustrovala knjigu o sidi koja je prevedena na nekoliko jezika. Imala je izložbe po cijelom svijetu. 

Od skulptura na javnim mjestima, najpoznatije su:

Park tarot skulptura u Toskani, koji u Italiji privlači veliki broj turista i na kome je radila dvadeset godina. To su figure nadahnute tarot kartama i to tako velike da u njima može da se stanuje (u skulpturi Kraljica u obliku sfinte sama Niki je dugo živjela).

Nane (džinovske žene) u javno parku Hanovera.

Golem igralište za djecu (po jevrejskom mitološkom biću) u Jerusalimu.

Nanin bazen u Sen Tropeu.

   

Izgubljena ptica u Osaki.

Bog Sunca ispred Univerziteta Kalifornija u San Dijegu.

U muzejima u Bazelu, Hanoveru, Stokholmu i Nici može da se vidi veliki broj radova ove osobene umjetnice. U Japanu je 1994. godine otvoren prvi Niki muzej. Najupečatljivije i najbrojnije su njene skulpture žena velikih razmjera koje su u isto vrijeme i zastrašujuće i bliske - iz ciklusa Nane. U radovima Niki de Sen Fal osjeća se veliki uticaj Antonija Gaudija i Salvadora Dalija, ali to ne umanjuje divljenje koje se osjeća pred njenom ogromnom snagom, posebnim smislom za humor, ironiju, boje i detalje. Njenu umjetnost smatraju spojem nadrealizma, simbolizma i pop arta. 

Kao što je sve "posebno" vezano za ovu umjetnicu, tako je i jedinstven način na koji je prikazala sebe. Svojm rukom nacrtala je i napisla šta je voljela i šta ju je nadahnulo u radu:

"Sviđa mi se, volim, nadahnuli su me, uticali su na mene: Drveća, talasaste linije, Goja, Đoto, Boš, Prado, Pol Kle, Rembrant, Pikaso, Rubens, Indija, Sunce, moji prijatelji, astrologija, tarot karte, sudbina, slava, nebo, Polak, biljke Gaudi, žuto, putevi, Dostojevski, Ruso, tata, Pariz, Francuska, Italija, hrana i piće, suze i stepnja, grčke i ruske ikone, životinje svih vrsta......." 

Ko je bio Hamlet u stvarnom životu?

Često se čuje pitanje: "Ko je bio Hamlet u stvarnom životu"? Odgovor je jednostavan i kratak. Slavni danski princ bio je tvorevina Šekspirove mašte ili, bolje rečeno, tvorevina mašte danskog hroničara iz 12. vijeka Saksa Gramatikusa. U svojoj " Historiae Danicae" ovaj hroničar pisao je o jednom sumnjivom liku zvanom "Amlet" koji je ubio svoje roditelje i, prema nekim izvještajima, posle toga jeo njihovo meso.

Doktor Reks Gibson sa Univerziteta Kembridž, urednik cjelokupnih Šekspirovih djela, kaže da je veliki pisac uvijek "pozajmljivao " dramske zaplete drugih pisaca. "Nikada ništa nije napisao, a da pored sebe nije držao neku đavolski debelu knjigu da iz nje crpi teme. Dok je to radio, samo je dotjerivao stvari prema svom ukusu".

Leonardova perspektiva

Umjetnici renesanse ne samo da su se potrudili da svijet oko sebe naslikaju što vjerodostojnije, nego i da dočaraju dubinu i širinu, odnosno, da na ravnoj površini, prostor izgleda kao da ima tri dimenzije. Leonardo da Vinči se sa tajnama perspektive upoznao još kao učenik poznatog umjetnika Andreja del Verokija. Leon Batista Alberti italijanski arhitekta i teoretičar umjetnosti, prvi je napisao pravila koja treba poštovati u stvaraju perspektive. Leonardo da Vinči u svojim djelima dodatno je razvio Albertinijeva pravila. "Tajna večera" najbolji je primjer velike vjestine kojom je Leonardo stvorio djelo neprolazne vrijednosti.

"Tajnu večeru" Leonardo je naslikao visoko na zidu prostorije u kojoj su objedovali kaluđeri u manastiru Santa Marija dele Gracije u Milanu. Kao što se vidi na slici, čitava ova zidna slika, veličine 460x880 centimetara, mogla bi da se iscrta zamišljenim linijama koje se sijeku u  samo središtu kompozicije u isto tako zamišljenoj tački u kojoj je Leonardo smišljeno postavio lice sina Božijeg i dodatno ga istakao svjetlošću koja dopire sa prozora iza hristovih leđa. Iako je visoko iznad vidokruga, pogled osobe koja stoji i posmatra "Tajnu večeru" nepogrešivo se zaustavlja na liku Isusa Hrista. Leonardo je linerarnom perspektivom postigao pravo čudo. Naime, kaluđeri koji su objedovali ispod ove velike zidne slike čitavo vrijeme su imali utisak da ih sa zida posmatraju oči sina Božijeg. 

Leonardo da Vinči - izum

Kontaktna sočiva izmislio je Leonardo da Vinči. Genijalni umjetnik napravio je 1508.godine zapis o svom izumu. O Leonardovom otkriću pisao je 1637. godine poznati francuski filozof Rene Dekart u svojoj knjizi "Dioptrija". Tridesetih godina 19. vijeka bilo je pokusaja da se od stakla naprave kontaktna sočiva, ali je tek sa pronalaskom plastičnih masa, 1935. godine, postalo moguće praviti i koristiti tu zamjenu za naočare.