Salvador Dali

"Svakog jutra kada se probudim", pisao je slikar, "najveću radost mi pričinjava pomisao da sam Salvador Dali". Dali, Katalonac zavisan od slave i zlata, puno je slikao i puno pričao. Omiljena tema razgovora mu je bila - kako postati genije. Evo njegovog omiljenog recepta: " Oh, Salvadore, sada znaš istinu - ponašaš li se kao genije, genijem ćeš i postati!" Da je kojim slučajem živio u doba renesanse, njegova bi genijalnost vjerovatno bila daleko prihvaćenija, čak i uobičajena. No, u naše vrijeme, koje je on nazivao "kretenskim", Dali je neprestana provokacija.

Mnogi posmatrači još uvijek padaju u iskušenje da kriknu "ludilo", iako je Dali uporno tvrdio da "jedina razlika između mene i ludaka je u tome što ja nisam lud". Takođe je istina, kako je stalno ponavljao da :"Jedina razlika između mene i nadrealista jeste u tome što sam ja nadrealista". Baš kao što je Mone ostao jedini impresionista od početka do kraja - sve njegove kolege su kasnije krenule u smjeru kubizma - tako je Dali ostao najvjerniji, jedini istinski nadrealista. Istovremeno je o sebi rekao :" Mlinsko se kolo njegova uma neprestano vrti i snabdjeva ga sveobuhvatnom znatiželjom čovjeka renesanse". Iako je danas prepoznat kao jedna od velikih ličnosti moderne umjetnosti, ravnopravno uz Pikasa, Matisa, Dišana, uprkos tome što je uspio da zavede široku publiku i osvoji njenu naklonost, njegovo djelo je još uvijek provokativno i šokantno.

U predgovoru Dalijevom "Dnevniku jednog genija", Mišel Deon piše: "Ljudi misle da poznaju Dalija, jer je on pokazavši izuzetnu hrabrost, odlučio da bude javan ličnost. Novinari pohlepno gutaju sve što im on ponudi, ali na kraju, ono što ih najviše iznenadi jeste njegov razum - kao u priči u kojoj mladić želeći da otkrije tajnu uspjeha, odluči da jede kavijar i pije šampanjac, umjesto da se ubija radeći, i umire od gladi kao nadničar".

Ipak ono najvažnije u vezi sa Dalijem su njegova djela. Nema riječi kojima bih mogla da opišem njegovu neutoljivu radoznalost. Sva se njegova otkrića i izumi ogledaju u njegovim djelima, pojavljujući se tamo u gotovo nepromjenjenom obliku. Ukratko, Dali je bio - istinski predstavnik svoga vremena.

Slika - "Lice Me Vest koje se može iskoristiti i kao nadrealistički stan", 1934 - 35.godine - Retuširajući fotografiju holividske zvijezde Me Vest, Dali je naslikao unutrašnjost cijelog stana, uključujući i slavnu "Sofu u obliku usta".

Slika "San", 1937. godina - San je pravo pravcato crvenkasto - smeđe čudovište, koje se zbog svog oblika i obuzetosti sjetom oslanja na jedanaest velikih podupirača, iste, crvene boje.

Slika "Mekana konstrukcija sa kuvanim grahom - predosjećaj Građanskog rata", 1936.godina - Iz ladica se može osloboditi i drugačija vrsta mirisa koji izazivaju mučninu, kao da dolaze iz neke čudne kuhinje. "Iz svih djelova Španije, širi se miris tamjana, mirisnog ruha, spaljeng sala tustih kapelana..."

Slika "Iskušenje Svetog Antuna", 1964.godina - Dali se spremao da napusti zemlju kako bi dosegao nebeske sfere. Dimenziju koja povezuje nebo i zemlju otjelotvoruju slonovi sa nogama tankim poput vretena. Preko njih nam je predočena tema levitacije koju će Dali, nedugo zatim, razviti kroz razdoblje "mistično - korpuskularnih" slika.

Dali je bio predodređen da spase slikarstvo od apstraktne umjetnosti, akademskog nadrealizma i dadaizma. Kako je i sam  pred smrt govorio: " Moje su ambicije neprestano rasle, a sa njima i megalomanija. Danas jedino želim biti Salvador Dali i ništa više".

Jedan od intervju urađenih sa Salvadorom Dalijem dovodi nas u zabludu -  da li se njegova genijalnost graničila sa "ludošću"?

Grafologija

Na osnovu rukopisa prosuđuje se o nečijoj ličnosti i njenim psihičkim osobinama. U obzir se uzima: veličina slova, debljina linija, veličina gornjih i donjih produženja, način na koji su poređana (ravno ili padaju). Gleda se i da li su slova u nizu ili su rastavljena, posmatra se koliki je razmak između riječi. Vještačenje rukopisa, odnosno stručno utvrđivanje porijekla nekog rukopisa ili potpisa, spominje se već u 4. vijeku u zakonima rimskog cara Konstantina. A prvi važniji udžbenik grafologije napisan je u 17. vijeku. Napisao ga je Fransoa Demel. Uzročno-posljedičnu vezu između rukopisa i nečije ličnosti prvi je pokušao da nađe italijanski ljekar Kamilo Baldo polovinom 17. vijeka, a grafologiju kao nauku utemeljio je Abe Mišon. Svojim "Grafološkim sistemom", djelom koje se pojavilo 1875. godine, ona nastoji da uspostavi red u proučavanu rukopisa. Mišon je i skovao riječ grafologija.

Šta na primjer znače strelice? Ako su usmjerene na gore - žudnju za slavom. Otvorena osoba iscrtaće ih u svim pravcima. Onaj ko ispisuje nule i krstiće voli da se takmiči, sanjari crtaju zvijezde i zvjezdice - one sa pet krakova otkrivaju osobu koja ne voli da gubi, sa šest krakova - onu koja uspjeva da se usredsredi. I krugovi odaju sanjare dok pravougaoneke i ostale geometrijske oblike crtaju ljudi koji u svemu traže logiku i tačnost. Prema učenju Karla Gustava Junga pojedini znaci i brojevi imaju dublje, opšte značenje. Najočigledniji primjeri su crteži drveća, lavirinta, zmija, trouglova, krstova i riba. Ali treba uzeti u obzir šta svakom pojedincu znači svaki od tih simbola. 

Potpisi poznatih i njihovo tumačenje: 

         

Potpis britanskog premijera Tonija Blera nagnut je na desnu stanu. Što su slova iskrivljenija, kažu grafolozi, osoba je otvorenija. Uspravna slova ispisuju uzdržani stav, a nagnuta na lijevu stranu - buntovan.

Slova u rukopisu Dajane, princeze od Velsa, visoka su oko tri milimetra. Veća, kakva je ispisivala princeza, nagovještavaju nezaustavljivu prirodu, a manja - stidljivost. Slovo "D" koje je znatno veće, otkriva, osobu koja želi da bude primjećena.

Olovka bolja od cigareta:

Ispunjavajući list hartije nepovezanim crtežima, neki ljudi prekraćuju dosadu, drugi žele da se oslobode napetosti. Bolje da ruku zaposle olovkom nego cigaretom, kažu psiholozi koji pušačima pomažu da se oslobode ove štetne navike. Čak im preporučuju da uvijek pri ruci drže hartiju i olovku kao bi, čim osjete nervozu, mogli da žvrljaju po njoj. To je bolje nego da zapale cigaretu.

Savjet psihologa:

Evo jednog savjeta: ako osjetite tjeskobu, možda nije loše da uzmete hartiju, olovke ili bojice i pustite mašti na volju. Korin Prac, koja na Internetu ima svoj sajt kreativnog pisanja kaže da oni koji ne znaju kako da započnu tekst, najprije trebaju malo da žvrljaju. "Neka nacrtaju svoj lik, makar podsjećao na Čiča Glišu, a potom oko njega crteže koje govore o onome što mu se trenutno događa".

Evo još nekih poznatih potpisa:

Potpis Martina Lutera Kinga

Potpis Baraka Obame:

Zanimljivosti:

* Vjeruje se da je Leonardo da Vinči od mnogih izuma došao žvrljajući. Nrpovezani crteži i geometrijska tijela sa više strana vide se na nekim od Leonardovih crteža i skica.

* Met Groning, tvorac čuvene porodice Simpsons, počeo je da žvrlja kada je sjeo u školsku klupu. Te njegove škrabotine izrodile su se u crtane likove poznate u čitavom svijetu.

Muzika- Pol Makartni

1942. godine - Džejms Pol Makartni rođen je u Liverpulu 18.juna.

1957. godine - Odvezavši se biciklom do predgrađa Liverpula, zvanog Vulton na crkveni vašar, Makartni prisustvuje nastupu grupe "Quarrymen". Posle svirke jedan zajednički prijatelj upoznaje ga sa vođom tog benda Džonom Lenonom. 

1960. godine - "Quarrymen" su prerasli najprije u "Silver Beetles", a zatim u "The Beatles" (igra riječi od "beetles" - bube i "beat" - ritam). Članovi grupe su i Džonov prijatelj Stjuart Satklif, basista, Polov školski drug Džordž Harison, gitarista i bubnjar Pit Best. U ovom sastavu oni odlaze u prve pustolovine i sviraju "tezge" u Njemačkoj, tačnije Hamburgu.

1962. godine - Pošto je Stjuart Satklif odlučio da ostane u Njemačkoj (gdje je potom u umro), Pol preuzima bas. Novi bubnjar postaje Ričard Starki, poznatiji kao Ringo Star, a menadžer Brajan Epštajn, posle mnogih odbijanja, najzad im obezbjeđuje ugovor za snimanje ploče. U izdanju diskografskog giganta EMI, prva ploča "Bitlsa" "Love me do" izlazi u prodaju 5.oktobra.

1963. godine - "Bitlmanija" potresa Englesku, a niz uspješnih pjesama nepogrešivo zauzima prva mjesta top lista. Ono što je bilo naj

veće iznenađenje za sve koji su tada pratili pop scenu bila je činjenica da su članovi grupe sami pisali svoje

 pjesme, tačnije, stvarao ih je tandem Lenon - Makartni.

1964. godine - "Bitlsi" osvajaju Aameriku. Njihov nastup u prestižnoj Tv emisiji "Šou Eda Salivena" gledalo je 73 miliona ljudi. Od tada pa nadalje svaki njihov potez kao da je magičan, pa pjesme postaju univerzalni jezik i tačka prepoznavanja mladih ljudi sa svih strana planete.

1967. godine - Posle odluke da prestanu sa koncertima jer "više nismo mogli da čujemo šta sviramo od vrištanja djevojčica", "Bitlsi" postaju studijska grupa koja svoj rad vezuje za snimanje ploča. Niz albuma koji su se pojavili postali su osnova potpuno novog pristupa poularnoj muzici, pogotovo izdanje iz juna ove godine " Sgt. Peppers Lonely Hearts Club Band". Nažalost, ubrzo zatim smrt menadžera Epštajna najavljuje prve tamne oblake nad karijerom ove grupe.

1969. godine - Pol Makartni se ženi Amerikankom, fotografom Lindom Istman. Četvorica mladića koji su zaludjeli planetu prerasli su fazu neodoljivih dječaka, svako za sebe, i nastavili su dase razvijju, u različitim pravcima. Razlaz "Bitlsa" bio je neminovan, gorak i neprijatan, čije će posljedice sudski sistem Ujedinjenog kraljevstva rasplitati narednih petnaest godina.

1970. godine - U prodavnici se pojavio Polov prvi solo album "McCartney" ali u nezgodno vrijeme jer je na tržištu upravo izašao posljednji album "Bitlsa" koji su se već nepovratno razišli "Let it be". Pol je odlučio da se vrati koncertima i napravio je novi bend "Wings".

1974. godine - "Wings objavljuje svoje treće ostvarenje " Band on the run".

1980. godine - Pol Makartni je uhapšen na aerodromu u Tokiju kada je u njegovom koferu otkrivena izvjesna količina zabranjenih plodova indijske konoplje. Narednih deset dana on je proveo u zatvoru. Bilo je to jedinih deset dana koje Pol i Linda nisu proveli zajedno. Krajem godine hici iz revolvera Marka Dejvida Čepmena zauvjek su ugasilii nadu za ponovnim okupljanjem "Bitlsa" i, što je još tragičnije, život Džona Lenona.

1985. godine - Pol u Londonu zatvara "Live Aid" i pjeva "Let it be":
 

1994. godine - Makartni odlazi u Njujork da prisustvuje svečanosti povodom uvođenja Džona Lenona u " Rokenrol dvoranu slavnih".

1997. godine - Kraljica proglašava Pola Makartnija Vitezom.

2005. godine - Makartni otvara i zatvara "Live 8" gdje se vrši pritisak na bogate da oproste dugove siromašnima. Bogati su saslušali, ali nisu baš oprostili.

2006. godine - Te godine Pol Makartni napunio 64 godine. Svima koji znaju šta su sve "Bitlsi" stvorili jasno je koliko je to značajan jubilej.

Frenk Sinatra-"My Way"

Kada se pomene "My Way" svima je pred očima lik nezaboravnog "starog plavookog" holivudskog šarmera Frenka Sinatre. Do te mjere je njegovo izvođenje ove pjesme postalo simbol čitave Sinatrine veličanstvene karijere da veliki broj slušalaca gaji dvije velike zablude:da je sam Frenk napisao ovu pjesmu i da je ona nastala još pedesetih godina u vrijeme njegove najveće slave. No, sam put nastanka ove pjesme nije bio tako lak. Sinatra, naravno, nije pisao pjesme koje je pjevao. Pjesma o kojoj ovdje govorim nastala je u dugoj polovini šezdesetih godina, a njen tvorac je Pol Enka. Vrijeme kada je ova pjesma nastajala bilo je obilježeno plimom razuzdanih rokenrol grupa koje su nastojale da potisnu Sinatru, kao i ostale "šlageraše".

Godine 1967, u vrijeme dok je rokerskim scijetom vladala psihodelija, u Francuskoj je nastala pjesma "Comme d'habitude" ("Kao i obično") koju su napisali Žak Revo i Žil Tibo. Tog ljeta, na turneji po Francuskoj, pjesmu je čuo Pol Enka, nekadašnja zvijezda i još jedan američki šlageraš kome pojava roka nije donijela dobro. No, za razliku od većine kolega, Enka je bio i darovit autor. Većinu svojih pjesama napisao je sam i već počeo uspješno da stvara za druge pjevače. Po povratku u SAD, Enka se našao u društvu Sintre, svog prijatelja i nekadašnjeg kolege. U razgovoru sa njim Frenk je objavio skorašnje potpuno povlačenje sa scene, da bi nekoliko minuta kasnije upitao Enku: "Kada ćeš napisati nešto za mene?" Svega nekoliko sati kasnije, za klavirom u svom stanu u Njujorku, Enka je počeo da piše. Melodija "Comme d'habitude" nije ga napuštala i on joj je u dahu podario engleski tekst nadahnut odlukom Sinatre da stavi tačku na svoju karijeru.

Zanimljivo je da je istovremeno sa druge starane okeana mladi londonski muzičar Dejvid Džons, koji će uskoro biti poznat kao Dejvid Bouvi, takođe pokušao da napiše engleski tekst za "Comme d'habitude". "Bio je to grozan tekst!", priznaje danas Bouvi, ali ne krije da ga je razočaranje koje je osjetio kada je čuo Enkin rad u veličanstvenom Sintrinom izvođenju natjeralo da pokuša da napravi nešto slično. Rezultat je bila čuvena pjesma "Life On Mars".

Poznati Sinatrini albumi:

Uticaj pjesme "My Way" na rokerski naraštaj nije se iscrpio. Mnogi mladi umjetnici pokušali su da se uhvate u koštac sa ovim remek djelom, neki ambiciozno, a neki ironično. Mnogo godina kasnije u jednom od posljednjih hitova "It's my life", grupa Bon Jovi ovjekovječila je nekadašnjeg komšiju iz Nju Džersija stihom "Frenk je rekao 'Radio sam to na svoj način'". Nimalo iznenađujuće, ova pjesma našla se u izboru rok kataloga koji je Pol Enka obradio na svom albumu "Rock Swins" (uz Bon Jovi, tu su bile i pjesme grupa Nirvana, Pet Shop Boys itd.). Samo je gorepomenuti stih vještom igrom riječi, promjenio u "Frenk je rekao da je to uradio na moj način". Nema više Sinatre da se naljuti...... ili da možda pošalje nekoga sa "ponudom koja ne može da se odbije".

Frenk Sinatra, "My Way":

A ovo je ista pjesma, u izvođenju Robija Vilijamsa.

Umjetnost-Klimt

Gustav Klimt je jedan od najzančajnijih predstavnika pravca zvanog art nuvo (art nouveau), koji je, uz impresionizam, obilježio kraj 19. i početak 20. vijeka.  Art nuvo je izrastao iz engleskog pokreta Umjetnosti i zanati koji je bio pobuna protiv novog doba mehanizacije i zalagao se da umjetnost bude lijepa i korisna. Shvativši da industrijalizacija razara svijet umjetnosti pristalice ovog pokreta borile su se za vraćanje nekim mjerilima jednostavnosti i ljepote.

Klimt je zasigurno ostao zapamćen po slici "Poljubac", koja je prvi put izložena 1908.godine. Slika je izazvala bujici suprotnih mišljenja. Dok su jedni zgroženi otvorenim prikazom ljubavnog naboja, drugi su oduševljeni ovim djelom stvorenim u slavu vječne ljubavi. Evo nekih razmišljanja o ovoj slici, koju su neki nazivali i poljubac okovan zlatom:

Ruke, brižljivo islikane, nježno se dodiruju. Klimt je posebnu pažnju posvećivao govoru ruku - one su bitan detalj njegovih slika. Lica nisu sasvim otkrivena, kao da od posmatrača kriju neku tajnu. Tepih od ruža, sa mnogo zlatnih tonova podsjeća na mozaike kakvi su ukrašavali crkve u doba Vizantije. Odjeća muškarca ukrašena je geometrijskim, crno-bijelim šarama, ali ponegdje je posuta i crvenim detaljima koji se prepoznaju na haljini žene. Da li je Klimt bio upoznat sa radom svog savremenika Sigmunda Frojda, osnivača psihoanalize, nije poznato, ali veruje se da je, slikajući odjeću na ovakav način, umjetnik želio da naglasi prisustvo anime, odnosno, ženske strane ličnosti u biću muškarca. Ogromni zlatni plašt kojim su zagrnuti, simbolično ih spaja i čini da se ta dva tijela stope u jedno. Cvijetovi jarkih boja koji ukrašavaju žensku haljinu vizuelno i simbolično stapaju se sa cvjetnim tepihom na kome kleče. Ponegdje se vidi i pokoja geometrijska šara kojom Klimt, slično kao što je učinio sa muškarcem, naglašava animus, mušku stranu ličnosti u ženskom biću. 

Neke poznate slike Gustava Klimta:

                                                                      

                                                                  

Umjetnost-Kandinski

Pitanje da li je Vasilij Kandinski stvorio prvu apstraktnu sliku, kako se navodi u mnogim istorijatima umjetnosti, vjerovatno nikada neće biti odgonetnuto. Ali, sasvim je sigurno da je dao podsticaj slikarstvu koji prekida sa predočavanjem viđene stvarnosti i okreće se umjetnosti "čistog unutrašnjeg sadržaja". Kandinski je studirao pravo i ekonomiju, ali u tridesetoj odbija da u Moskvi bude profesor prava i odlazi u Minhen na studije slikartsva. U ovom je gradu 1911.godine osnovao grupu "Plavi jahač" (Der Blaue Reiter) koja okuplja avangardne slikare. Kada su nacisti zatvorili Bauhaus, školu za arhitekturu i oblikovanje, seli se u Francusku. Kandinski je bio izuzetno osjetljiv na zvuk i doslovno je mogao da čuje boje.

"Kompozicija #8"- naslikana  na vrhuncu njegove umjetničke zrelosti, za Kandinskog je jedno od najpozanatijih djela. Budući da svaka slika ima neku priču, ovdje ću pokušati da opišem neke ključne ideje koje je Kandinski imao na umu kada je stvarao "Kompoziciju #8".

Slika odražava mnogobrojna teorijska razmišljanja Kandinskog. Umjetnik je 1926.godine zapisao "linije u obliku trouglova simbol su mladosti, zakrivljene linije oslikavaju zrelost dok su manji krugovi ono što pomalo pripada i jednom i drugom svijetu." Kandinski smatra da dodir oštrog ugla i kruga u čovjeku izaziva ništa manje snažan utisak od Mikelanđelovog Božijeg prsta koji dodiruje Adama (čuveni detalj freske na tavanici Sikstinske kapele). Kandinski smatra da žuta boja "ima sposobnost da uzdigne do neslućenih visina, nepodnošljivih oku i duši". Plava "spušta u beskonačne dubine". Svjetloplava u čovjeku izaziva " zvuk koji podsjeća na zvuk flaute". On smatra da je zelena boja "dobro uravnotežena i može da se uporedi sa tananim zvucima violine". Crvena "može da pruža utisak snažnih udaraca bubnjeva". Po mišljenju Kandinskog, vodoravne linije su poput "hladnog i ravnog" zvuka, dok su uspravne "tople i visokih tonova". Oštri uglovi su "topli, snažni, pulsirajući i žuti", a pravi uglovi "hladni, zauzdani i crveni".