John Lennon-"Working class hero"

Džon Vinston Lenon rođen je u Liverpulu 9. oktobra 1940.godine. Okružen ljubavlju i pažnjom Džon se razvijao u buntovnika bez razloga opčinjen muzikom i umjetnošću. Krajem šedesetih naklonost muzici ovaploćena je osnivanjem prvog benda "Kvorimen" kome se istorijskog julskog dana 1957. godine pridružio i Pol Makartni. Godinu dana kasnije njegovu majku Džuliju pokosio je pijani vozač i usmrtio na mjestu. "Izgubio sam je dva puta" govorio je Lenon. Jedna od prvih posljedica tog događaja bio je još strasniji rad na sopstvenim pjesmama, tada su nastali i poznati hitovi "Mother Mary" i "Let it be". 

Usred rastrzanosti između bolnog privatnog života i stvaralačkog  vulkana "Bitlsa", u Lenonov život ušla je nova ličnost, konceptualna umjetnica orijentalnog porijekla - Joko Ono. Nerazdvojni, Džon i Joko počeli su da žive zajednički život kao umjetnički obrazac, što je pomoglo da zategnutost narasla u radovima liverpulske četvorke dođe do tačke pucanja. Džon se potpuno posvetio "solo - Ono" karijeri koja je počela sa tri eksperimentalna albuma i singl pločom "Cold Turkey". Već ova pjesma  najavila je novog Lenona. Posle skoro deset godina dugog jahanja na talasima tajfuna bitlmanije, Džon se spustio na zemlju i suočio sa traumama prošlosti. Od djetinjstva bez roditelja, preko gubitka svog prijatelja Stjuarta Staklifa, On kreće u borbu za svjetski  mir i ravnipravnost radničke klase.

Probuđen kao politički svjesno i aktivno društveno biće, Lenon piše pjesmu "Working class hero". Ova pjesma predstavlja niz komentara na računa razrađene kontrole kojom društvo u cijelini mijenja pojedinca i pretvara ga u bezosjećajnog borca za sopstveno mjesto u lancu ishrane. Ovaj rafalno saopšteni cinizam nije mogao pretjerano da se ističe na talasima tadašnjih radio stanica, zbog upotrebe riječi "f....", a lagani tempi tempo i aranžman svakako su bili nepogodni da pjesma postane himna radničke klase.

Ipak, svojim uticajem na pokoljenja koja su slijedila "Working class hero" spada među najznačajnija ostvarenja ne samo Lenona ili Bitlsa, već rok muzike uopšte. Teško je zamisliti bilo koji vid onoga što se danas zove "gnijevni rok" bez daha promaje koju je Džon Lenon napravio svojom  muzikom. Ali Džon je bio i čovijek koji je uvijek krajičkom oka pratio kako se njegove pjesme vrednuju na top listama. Uostalom, godinu dana ranije njegovo pismo kraljici Elizabeti kojim objašnjava vraćanje ordena dodijeljenog mu kao članu Bitlsa, glasilo je :"Vaše veličanstvo, vraćam svoj MBE orden u znak protesta zbog umješanosti Britanije u sukob Nigerije i Bijafre, zbog naše podrške Americi i Vijetnamu i zato što "Cold Turkey" pada na top listama..."

Ubrzo su uslijedili potresi i u Lenonovom privatnom životu. Najprije su on i Joko Ono odlučili da se presele u Ameriku, ali pošto je odmah po dolasku u New York, on uvučen u najborbenije krugove tamošnje ljevice, Niksonova vlada počela je da se bavi pokušajima ograničavanja boravka u zemlji slobodnih superstaru neprijatnog britanskog porijekla.. Onda je uslijedio bolni raskid veze, Džononovo preseljenje u Los Anđeles gdje je protestna šetnja i miting zamjenio neprekidnim žurkama i pijankama, kojima je umjesto, društvom političkih aktivnosti, bio okružen veselim pajtašima - Alisom Kuperom, Dejvidom Bouvijem itd.  Bilo kako bilo Lenonov izgubljeni vikend trajao je 18 mjeseci posle čega se vratio u New York i sklopio brak sa Joko Ono.

Nažalost, samo dva mjeseca pošto je napunio četrdeset godina, Lenonov život besmisleno je ugašen. Neke posthumno objavljene pjesme, kao "Nobody told me" jasno pokazuju da je u njegovom peru bilo još mnogo vatre. Čepmen je mirno sačekao policiju ispred ulaza u zgradu "Dakota" i predao se prvim policajcima koji su stigli na mjesto nesreće. Okrenuli su se i upitali ga :"Kako se zovete?" - "Lenon", odgovorio je, "Džon Lenon iz Bitlsa".

Pjesma "Working class hero":